….

…nocas je i nebo bas onakvo kao i moja dusa…nocas te moram otjerati od sebe…pokazati da sam najgora koju si mogao upoznati…ona koja nije ni vrijedna trenutka tvoje paznje…ona koja ne zna da voli,ona koja ne zna da prasta…da upravo ta ona najgora… al ubiti…srce mi puca od ljubavi za tobom…ruke i dalje traze samo tvoje…oci…

Nastavi čitanje →

…u ogledalu…

Ima nešto čarobno u noći. Kada pomislimo da je sve predivno i tajnovito, tako zagrljeno polumrakom, polutišinom. Svaki trag svjetla privlači pažnju. Svaki novi zvuk, isto. Ali, dodir. Dodir je noću najčarobniji. I noć voli dodire. Gladna ih je. Kao da nježnim glasom naredi našoj nutrini da osjećamo. Samo to. Jer, ostalo nije niti bitno….

Nastavi čitanje →

….pomucene misli…

…dugo pokusavam staviti  rijeci na papir…pokusati opisati osjecaj koji me progoni…podariti papiru rijeci…ali jednostavno ne ide…izgubila sam i dar govora i dar pisanja ako sam ga uposte i imala…ponovo tuga…i nekako vise boli…osjecaj da mi zivot klizi kroz ruke,a da nisam  toga ni svjesna…ne znam kako ga organizovati…vrijeme mi vise nije saveznik…zivot je to odavno…

Nastavi čitanje →

…tebi zbog kojeg ovaj zivot opet ima smisao…

Ova tiha noć kao da je sazdana od mnoštva stihova što se lagano razastiru po obroncima moje duše. Osjećam u sebi valove Svemira i kako mi prožimaju svaki kutak sobe meni nepoznatom silom, a koja se vješto snalazi u mojim grudima izmamljujući istovremeno i bol i osmijehe. Prestajem postavljati pitanja, promatram i upijam jednu novu…

Nastavi čitanje →