DJEVOJKA U RUZICASTOM1

....jedna prica...jedan san....jedna glupost.. ...dobro dosli dobri ljudi...

24.12.2008.

...kraj jedne ljubavi...

..odlazim...al to ne znaci da te necu uvijek nositi u svome srcu
...odlazim a iza mene ostati ce samo crna mrlja zene koja je postojala nekada davno...
odlazim a ti nemoj biti tuzan....svaki let ptica leti po posljednji put...mozda zato sto postoji nada za ponovo...nada za necim novim...
....i kada odem necu otici zauvijek...a to ce ti govoriti vjetar koji ce njezno milovati tvoje lice...u svakom sumu vjetra saputat cu najnjeznije rijeci....rijeci ljubavi koju smo zivjeli nekada....i ne zaboravi da neko volio te je.....

04.12.2008.

...opet mirna i sretna....

Budi tu… i kada oblaci prekriju nebo, a na moje lice nadvije se sjeta. Budi tu… i kada mi ponestane snage za osmjeh. Budi tu… i kada ti kažem da odeš, jer to će biti u trenutku, kada je jedino što želim to da ostaneš, tu, pored mene.
Biti ću tu… kada u tvom pogledu pročitam zabrinutost, strepnju. Biti ću tu… kada svi drugi u tebi budu vidjeli potpunog stranca. Biti ću tu… kada izgubiš nadu u novo svitanje. Biti ću tu… pored tebe.
Jer ako ostaneš, moja bol neće biti bol, biti će to samo jedan od onih dana, kada ne može biti baš sve kako bi ja htjela. Jer ako ostaneš, probuditi ćeš u meni onu posljednju mrvicu vjere u novi dan. Jer ako ostaneš, nikada neću krenuti putem koji vodi u beznađe.
Samo dok si tu… ja sam, i jaka, i hrabra. Nesalomljiva i nedodirljiva. Samo dok si tu… mogu prkosno koračati ulicom, i znati da ne može baš nitko da mi naudi. Samo dok si tu… mogu biti baš sve ono što poželim. Samo dok si tu… baš svaka borba ima smisao. Samo dok si tu… i jedino dok si tu… ja sam sretna.


08.08.2008.

....

...nocas je i nebo bas onakvo kao i moja dusa...nocas te moram otjerati od sebe...pokazati da sam najgora koju si mogao upoznati...ona koja nije ni vrijedna trenutka tvoje paznje...ona koja ne zna da voli,ona koja ne zna da prasta...da upravo ta ona najgora...

al ubiti...srce mi puca od ljubavi za tobom...ruke i dalje traze samo tvoje...oci jos jedino gledaju ka tebi...ali ne smijem ne smijem da te volim...bar ne javno iako moje srce pripada samo tebi...moje usne ne smiju ljubiti javno...iako su stvorene samo za tebe...ne smijem vikati na sav glas da sam jedino sa tobom ona prava,ona ja...jedino sa tobom sretna...ne...ne...nisam dovoljno jaka...nemam hrabrosti da priznam...moram te otjerati od sebe...tako zalosno i jadno...a srce je toliko prepuno ljubavi...koju cuvam samo za tebe...samo za nas...jer znam da i kad sutimo mi se razumijemo...i zbog toga smo posebni...

 

najmilije...cuvaj mi se...ovo je svijet tamnih i nesretnih ljudi...nemoj biti jedan od njih...neko na ovom svijetu ce da te voli iz prikrajka...neko ce biti sretan radi tebe...neko te voli i uvijek ce te voljeti...jednog dana ces shvatiti zasto te nisam mogla zadrzati kraj sebe....volim te 

20.06.2008.

...u ogledalu...

Ima nešto čarobno u noći. Kada pomislimo da je sve predivno i tajnovito, tako zagrljeno polumrakom, polutišinom. Svaki trag svjetla privlači pažnju. Svaki novi zvuk, isto. Ali, dodir. Dodir je noću najčarobniji. I noć voli dodire. Gladna ih je. Kao da nježnim glasom naredi našoj nutrini da osjećamo. Samo to. Jer, ostalo nije niti bitno.

Noću svi postajemo mirniji, tiši. Kao da se uljuljkamo u sebe. I onda, dolazi trenutak kada se pojavi ta čežnja. Kada shvaćamo da sve oko nas je nebitno ako nemamo nekoga tko će u tom trenu pomisliti baš to, isto. Izbacimo sva osjetila na površinu i upijamo. Tišinu, tako predivnu i nepravilnu. Polumrak, tako zagonetan i mističan. Poželimo dodirnuti, biti dirani. Zamislimo se uneseni u nježan pogled. Osjetimo se zagrljeni. Zanese nas samoća i želja, prave riječi i ugodan glas. Dragost osobe kraj nas, njegova/njena pažnja, osmijeh potvrde na ono što smo upravo izgovorili. Poželimo to imati svaki dan. Tako predivno, iskreno, jednostavno. I mislimo da to i imamo. I samo nas tren dijeli do totalne predaje toj zanesenosti. Da, noć ima moć.

Sjedila je kraj njega. Ugodna kafa. Draga osoba. Sve predispozicije bile su tu da ova večer postane jedna od ljepših za pamćenje. Svi su uvjeti bili ispunjeni da se dobro osjeća. Ipak, imala je trag tuge u očima. Drugi to nisu vidjeli, jer nisu gledali. Ona tog znaka u ogledalu njene duše nije bila niti svijesna. Do tada. Ali on, te večeri je pozornije pogledao u njene oči. I vidio sve.

Objašnjavati nekome svoje osjećaje praktički je nemoguće. Onaj koji nas sluša, može razumijeti samo ono što je i sam prošao, probao, vidio. Sve ostalo, koliko god mi riječito i vizualno pričali, ne može shvatiti. Nepoznate emocije i situacije, sprema u sebe kao podatke iz fantasy romana. I ne razumije. Negira. Štoviše, možda čak i osuđuje, jer mu je nepoznato. Strano i drugačije. U konačnici, kao da pričamo sami sa sobom. Bit i srž samih naših uskovitlanih emocija, ne dopiru do slušatelja. Koliko god se mi trudili. Očajnički željeli objasniti. Ne ide. Polje nije plodno za naše riječi. 

A tuga u očima? Ostaje u njima. Sada, i jača i veća, prepoznana i prihvaćena. Kao prokletstvo neshvaćenih emocija.

31.05.2008.

...crtica mojih misli...

Mislila sam da je kraj svega...
Mislila sam da cu zauvijek postaviti lance oko vrata  srca; da cu kljuc baciti negdje duboko u zaborav…
htjela  sam zauvijek zabraniti sebi  osjecaje, zabraniti da se iko vise priblizi  mome srcu…
Nisam vise htjela biti ona djecojka koja stalno okrece novu stranicu zivota,kojoj je sreca na domak ruke a tako vjesto je izbjegne,nisam htjela da tuga bude dio mene...Nisam htjela dopustiti ljudima da me ponovo uniste...jednostavno nisam...nisam imala snage vise...
ON me je bio srusio do kraja.
Kratko me je bio podignuo, izvadio iz svega. Nakratko sam se otvorila, dopustila da ljubav udje u mene. Ali opet sam se uzaludno nadala. Opet me je pustio, otjerao me je da se vratim u onaj kavez bez svijetla. U sredini toga kaveza stoji jedna svijeca....dasak vjetra i ona je ugasnula...utihnula...misllila sam ovo je kraj...orkan je unistio i zadnji tracak nade...slomio me do kraja...osjecaja vise nisam imala..i kada bi se javio potiskivala sam ga...nisam imala snage...previse je boljelo...opet...po ne znam koji put...

Odjednom si se pojavio ti… Približavao si mi se polagano, ulazio si u moj svijet, u moj kavez gdje sam zatvorena cekala novu nadu, iako sam odavno sve vec zaboravila, sve potisnula…
Nisam htjela dopustiti blizu nekome . A ti si to cinio…
Nisam te mogla otjerati od sebe. Tvoje drustvo me je tjesilo, nesto je bilo posebno u tebi…ali nisam htjela  to da priznam.
Prisao si mi. Polozio si svoju ruku na moju. Iz dzepa si izvadio sibicu i stvorio plamen vatre – novu nadu, novu ljubav. Upalile su se iskrice u mome srcu…neki stari poznati osjesaj…
davno izblijedio kao stari komad papira...osjecala sam neku sasvim novu toplinu.....
Je li bilo moguce da sam se opet prepustila?
Nisam mogla protiv svoga srca, bez obzira na sve.
Dao si mi snage da ti dam priliku. Mozda da dam sebi novu priliku, priliku da zaboravim, da odustanem od onog vjecitog sakrivanja i potiskivanja.

I sada sam shvatila da nisam pogrijesila.
Polagano okovi otpadaju,pustaju me da ponovo dise,i tope ledo oko moga srca sve vise i vise...stvarajuci lokvu proplakanih suza,potopljenih zelja,i uspomena koje su zivjele u mojim mislima...zemlja je upija...ponovo me obuhvata osjecaj srece...i zelje za zivotom...mozda sam ponekad i nesigurna i neshvacena,al vjeruj mi ljubavi uz tebe sam jedino potpuna.

Hvala ti sto si vratio svjetlo u moje srce i pokazao mi put prema spasu os svih losih osjecaja....
Nadam se zauvijek…

30.05.2008.

....pomucene misli...

...dugo pokusavam staviti  rijeci na papir...pokusati opisati osjecaj koji me progoni...podariti papiru rijeci...ali jednostavno ne ide...izgubila sam i dar govora i dar pisanja ako sam ga uposte i imala...ponovo tuga...i nekako vise boli...osjecaj da mi zivot klizi kroz ruke,a da nisam  toga ni svjesna...ne znam kako ga organizovati...vrijeme mi vise nije saveznik...zivot je to odavno prestao da bude...sunce koje me grije i nije vise sunce...nad njega se opet navukao oblak,taman i tezak...pun tuge i boli...zasto osjecam da te gubim...zasto mi promices kroz prste...zasto me proslost ponovo sustize...nekada sam joj odolijevala...bila jaka i hrabra...spremna da se suprostavim svakom nevremenu svakoj oluji...slomljena sam odavno,  dugo sam  plutala na povrsini cekajuci mirnu luku...cekajuci nekoga ciji ce  zagrljaj probuditi u meni vrtlog strasti...nekog s kim ce i sutnja imati smisao,ciji dodir ce ispricati najljepse price o ljubavi...da i bio si ti...iznenada si dosao na vrata mog zivota...toliko iznenada,usao i ne kucavsi...postao si dio mene...i sretna sam sretna sto te imam...ali sreca je i kao plamen svijece na vjetru...samo jaci povjetarac i ona se gasi...nocas sam tuzna...nocas sam sjetna...nocas sam sve...samo ne ono sto sam zeljela da budem...kraj tebe...u tvom narucju...okupana tvojim poljupcima...utopljena u tvoj miris...tvoj dodir...samo jedan trenutak unistio je sve u meni...ostala sam nepomicna...zeljela bih se utopiti u moru svojih suza...pokvareno vece...shvatam da je tvoja proslost tvoja...al iskreno bojim se nje...nadvila se nadamnom...osjecam da me gusi...ugasila sam sva svjetla...noc se uvukla u svaku poru grada samo igra svjetla obliznjih kuca pokrece caroliju...pocinje pisati najljepsa osjecanja...ne ova noc mi je donijela tugu...osjecaj da ces nestati bas onako kako si se i pojavio...zasto...samo odjek mog glasa...i opet tisina...ona me ubija...mozda ce mi san donijeti nesto novo...mozda moja duga ponovo zasja sutra...lijepa i neobicna...savrsena...stovrena samo za mene...ne zelim da  odes...ne zelim da nestanes...zelim biti tvoje pile...zelim biti sretna...ali to jedino mogu ako si ti uz mene...

21.05.2008.

...tebi...

"...i fali mi tvoja ruka da je drzim i cuvam, fajis mi ti da te pogledam i vidim svoju srecu i razlog zbog kojeg mi nije nista tesko..."

....Ponekad kada samo mirno sjedim i svoj pogled ostavim da lezi samo na njemu, svaki put cini se kao da u njega gledam po prvi put... kao da u svakom trenutku upoznajem nesto novo,njegovo, da u svakom trenutku pronađem neku novu sitnicu na njegovom licu. I svaki put cini se kao da je posljednji jer ne mogu skrenuti pogled. Strah me je okrenuti glavu… sto ce se dogoditi kada ponovno pogledam? sto ako nestane odjednom?
Osjecam potrebu da ga cuvam u svojim ocima, da ga vezem uz sebe da nikada ne ode, da ga ne izgubim…
Osjecam kako ljubav raste duboko u meni svakim danom, svakim trenutkom, svakim pogledom, svakim poljupcem…
Nevjerojatan osjecaj…

Ponekad kada ga tako promatram shvatam da je on moja bolja polovina, dio mene od kojeg se vise ne zelim odvajati.
I svaki put kada pogledam u njegove oci, utapam se u njima, u tom pogledu, u tom nacinu na koji me gleda… Uranjam u  poseban svijet, u svijet stvoren samo za nas dvoje. I lijepo je zivjeti u njemu.Neopisiv je osjecaj vidjeti  njegovu dušu kroz njegove oci, tu zarku toplinu koja izvire iz njega.
Sve oko mene tada se cini tako nevaznim, tako usporenim…mozda je tada sve ostalo tek samo jedna sporedna stvar, samo jedna sitnica koja vise nije bitna. Sve gubi svoje znacenje i svrhu, jer jedino znacenje je ono što vidim u njemu, ono nešto kada gubim svijest gledajući u njegove oci…Ima nesto posebno, nesto sto me toliko smiruje, sto me cini nepokretnom, a opet toliko snaznom i sretnom.
Topim se…ali ipak sam jos tu…cvrsta sam poput stijene kojoj ne smetaju valovi ni oluje.

Njegova ljubav dala mi je stit i oklop da me cuvaju od svega..od svih zala, od svake boli i svake suze…

Ponekad cini se kao da je sve ovo san…sve je nestalo…
Ponekad se ponadam da ne sanjam…

onda pogledam duboko u njegove oci i ugledam odraz sebe... Prizor je cudan,nisam navikla na njega,ali opet tako lijep i poseban,ponekad nestvaran
.
...u tom odrazu vidim koliko smo jednaki, koliko dijelimo slicnu sudbinu, slicnu proslost i mozda cemo jednoga dana dijeliti zajednicku  buducnost…
...a opet i nekim trenutcima smo toliko razliciti,nepoznati....i koliko god one bile nespojive...na kraju ulaze u jedno...cine nas...  ...tama je pronašsa svoju svijetlu tacku. ...kisu smo otjerali sa prozora jer sunce je nas vodic, a noc je  postavila svoje zvijezde sto i ove noci sjaju daleko samo za  nas…

Ne zelim vise nikada dignuti glavu sa tvojeg ramena, zelim zauvijek zivjeti u tvojem zagrljaju, pod tvojim rukama, u tvojoj zastiti…jer tu sam, ljubavi, pronašla svoj pravi dom…!!

15.05.2008.

...zelim...

...zelim ti pokazati svoj mali svijet. Nije savrsen bas kao ni ja....
Nekad je sve u njemu puno boja i svaka kockica na svom je mjestu, a nekada je to turobno mjesto i ne garantiram da neces pozeljeti izici vani. No obecajem ja uvijek bit cu tu.
....zelim ti pokazati svaku onu malu sitnicu koja me toliko cini sretnom u nadi da ce i tebe...zelim ti pokazati da moje lice ima bezbroj razlicitih osmijeha i da ponekad brzo mijenjam raspolozenja....da nisam uvijek sretna i da moj dan nekada zna zapoceti nimalo veselo..dapace znam biti vrlo grintava...zeljela bih s tobom prosetati po kisi dok se cvrsto drzimo za ruke i nije nas briga sto drugima smo u tom trenutku cudni. Nama je to jos samo jedan nas poseban trenutak....zelim da me drzis u narucju dok tonem u san. I da..nekada spavam nemirno i mozda cu te nekada i pokusati izgurati van, a nekada cu samo mirno lezati pored tebe i slusati otkucaj tvoga srca..... takva sam....

12.05.2008.

...tebi zbog kojeg ovaj zivot opet ima smisao...

Ova tiha noć kao da je sazdana od mnoštva stihova što se lagano razastiru po obroncima moje duše. Osjećam u sebi valove Svemira i kako mi prožimaju svaki kutak sobe meni nepoznatom silom, a koja se vješto snalazi u mojim grudima izmamljujući istovremeno i bol i osmijehe.
Prestajem postavljati pitanja, promatram i upijam jednu novu stvarnost oko sebe zureći hodnicima gole nade. Misli plove, ja ne znam kamo, ali znam da sam sad s njima tamo. Znam da si i ti sad… u mislima, tamo gdje sam i ja…
Odbljesci ljubavi. Tu u mojoj sobi. Promatram ih u tišini dok razmišljam o nama. Ne mogu ti opisati svoje misli, svjetove kojima plovim dok sanjam kako zagrljeni obuhvaćamo prostranstva u kojima nemoguće ne postoji.
Pomalo se vraćam u ona vremena kad me je ljubav polijevala svojom vatrom ne štedeći me ni na tren, čineći čašu mog srca prepunom. Znam, zvijezde su vidjele tragove dima iz moje duše koji su potom nastajali… i istovremeno mi slale signale koji su se činili poput sna. Vidjela sam ili sanjala jedne oči. Čini mi se da je to bio prvi put da sam te vidjela. U snu. Znala sam da postojiš negdje. Da si moja stvarnost koja tek treba biti. I iako nepoznat, ti mi se učini najpoznatijim jer si sve ove godine tu sa mnom, u meni, duboko sakriven od svih i najbolje očuvan.

Ti si cvijet u mojim grudima, u mojim mislima, koji nema imena što bi se dalo izgovoriti. Ali ja ga znam, jer sam ti ga dala te iste noći kad sam te očima svojim prepoznala. U ovom životu isprepletenom snom i stvarnošću.
Možda se čini ludost da ti i sve ovo pišem, ali znam da ćeš prepoznati moje riječi, jer te noći i ti si mene vidio na onom istom mjestu u dubini duše. Pamtiš me i nosiš u sebi. To je pečat vremena, najdraži, kad suza utone u more i postane dio njega. I dok se lagano provlači kroz masu vode traži svoj odsjaj koji je u istom moru. To smo ti i ja. I onog dana kad se sretnemo, riječi neće biti potrebne. Jer pod ovim nebom već smo si šaptali bezbroj puta, već smo osjetili valove koji su nas nosili prema našim obalama. To je naš put. I zato, kad ti je teško, znaj da sam ti blizu i da me ovi osmijesi tebi vode.

Spusti dah sa svojih usana u prohladnu proljetnu  noć. Kad približim se svojim koracima lutalice, osnažit ću svoje srce mirisima jutra kojima me budiš.
Te oči u divljini duše moje, te oči tvoje, prate me. I noću dok se u snovima grlimo, znam sve ono što ove riječi ne mogu reći, ali što čini moj otkucaj srca takvim kakav jest. Možda neće drugi razumjeti, ali ti ćeš. Ti valovi isti su kao i tvoji, ova Zemlja spaja naša srca nevidljivim nitima.

Ne boj se, tišine, najdraži. Jer znaš da ćeš me u njoj naći.

12.04.2008.

...a ti se neces vratiti....

...onako odavno me nije bilo...ne da nisam znala sta napisati...nego jednostavno....onako neka ravna linija zivota...mnostvo osjecaja....zbunjuju me toliko da vise ni sama ne znam da li da te zelim neznance ili da ne zelim....u jednom trenutku ti si sve ono sto zelim da imam...ona mirna luka o kojoj sam ti bezbroj puta pricala...koju mozda i potajno zelim...i onda nasukan brod....po milioniti put...slomljeni jarboli...nema traga zivota...nekako se vracaju slike proslosti...opet tuga i sjeta...praznina...duboka litica na kojoj se nalazim...htjela bih skociti u nju...ali nisam dovoljno jaka udaljavm se...sunce je vec na izmaku...bas kao i one noci kada je dio mene potonuo u oluji zivota...voda je presla kroz svaku poru mog bica...i onda se more smrilo...postao caklina u kojem se ogledaju najljepsi i najjaci cuvari neba...slobodne ptice...sa vjetrom u krilima...zelim poletjeti....slobodno...bez okova...bez proslosti...bez tebe...i tvoje crne sjenke koja se nadvila nad mene...smjestila me u svoje okrilje i poput zarobljenika ne pusta da ugledam ljepotu svijeta...zasto sam postala tako kruta i hladna...trazim i kopam po sebi...kopam po sjecanjima...i ispod mora listova i kamenja....opet nailazim na tebe...ne ne osjecam ljubav jer tada bi bila mazohista...ne ne osjecam ni radost sto sam te iskopala sa dna...ti moras ostati pokopan tamo...toliko duboko da te niko ne moze iskopati...moram se otarasiti tebe...jer nista dobro mi nisi donio...i onda opet suze...moji vjerni pratioci...jedino one me nisu iznevjerile...odsjaj svijece u prozoru...i lagana muzika...i onaj osjecaj da se neces vratiti...kakvo olaksanje...za mene...moj svijet...moje blatnjavo srce...osjetim da jos uvijek kuca...do nekog novog brodoloma...do nekog novog kraha...do nekog novog galeba koji ce pricati svoj zivot moru...


Stariji postovi

DJEVOJKA U RUZICASTOM1
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Gdje je moja draga

Jesus To A Child
***********************

Kindness in your eyes
I guess you heard me cry
You smiled at me like
Jesus to a child

I'm blessed I know
Heaven sent and heaven stole
You smiled at me like
Jesus to a child

And what have I learned from all this pain?
I thought I'd never feel the same about anyone or anything again
But now I know

When you find a love
When you know that it exists
Then the lover that you miss
Will come to you on these cold, cold nights
When you've been loved
When you know it holds such bliss
Then the lover that you kissed
Will comfort you when there's no hope in sight

Sadness in my eyes
No one guessed and no one tried
You smiled at me like
Jesus to a child

Loveless and cold
With your last breath you saved my soul
You smiled at me like
Jesus to a child

And what have I learned from all these tears
I've waited for you all those years
Then just when it began he took your love away
But I still say



So the words you could not say
I'll sing them for you
And the love we would have made
I'll make it for two
For every single memory
Has become a part of me

You will always be my love

Well I've been loved so I know just what love is
And the lover that I kissed is always by my side
Oh the lover I still miss... was
Jesus to a child


Kissing A Fool
********************

You are far, when I could have been your star
You listened to people
Who scared you to death, and from my heart
Strange that you were strong enough
To even make a start
But you'll never find peace of mind
Till you listen to your heart

People, you can never change the way they feel
Better let them do just what they will
For they will, If you let them
Steal your heart from you
People,Will always make a lover feel a fool
But you knew I loved you
We could have shown them all
We should have seen love through

Fooled me with the tears in your eyes
Covered me with kisses and lies
So good-bye, but please don't take my heart

You are far, I'm never gonna be your star
I'll pick up the pieces and mend my heart
Maybe I'll be strong enough, I don't know where to start
But I'll never find peace of mind, while I listen to my heart
People, you can never change the way they feel
Better let them do just what they will
For they will, If you let them, steal your heart

And people, will always make a lover feel a fool
But you knew I loved you,
We could have shown them all
We should have seen love through

But remember this, every other kiss,
That you ever give, long as we both live
When you need the hand of another man
One you really can surrender with
I will wait for you, like I always do
There's something there, that can't compare
With any other

You are far
When I could have been your star
You listened to people
Who scared you to death, and from my heart
Strange that I was wrong enough
To think you'd love me too.
I guess you were kissing a fool

You must have been kissing a fool

You Have Been Loved
******************************

She takes the back road and the lane
Past the school that has not changed
In all this time
She thinks of when the boy was young
All the battles she had won
Just to give him life

That man
She loved that man
For all his life
But now we meet to bring him flowers
And only God knows why

For what's the use in pressing palms
When children fade in mother's arms
It's a cruel world
We've so much to loose
And what we have to learn, we rarely choose

So if it's God who took her son
He cannot be the one living in her mind

Take care my love, she said
Don't think that God is dead
Take care my love, she said
You have been loved

If I was weak, forgive me
But I was terrified
You brushed my eyes with angels wings, full of love
The kind that makes devils cry

So these days
My life has changed
And I'll be fine
But she just sits and counts the hours
Searching for her crime

So what's the use of pressing palms
If you won't keep such love from harm
It's a cruel world
You've so much to prove
And heaven helps the ones who wait for you

Well I've no daughters, I've no sons
Guess I'm the only one
Living in my life

Take care my love, he said
Don't think that God is dead
Take care my love, he said

You have been loved

....
Negde se pipnu nasi mali svemiri
kada vec pomislim da spavas
Zasumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naides.


U skoljki tvoga pupka leto zimuje,
tu cuvas mrve sunca za nas.
Sa tvojim dodirom se ceznja rimuje
dok kao talas nadires.

I nista vise nije vazno,
lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas.
I nitko vise nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst.
Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe ko uz krst.
Ti kao talas izmices.

Ostavljas slane kapi bistre
i jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijas.
Ostavljas varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene
koju razbijas.

I nista vise nije vazno
lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas.
I nitko vise nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan
Pesak ispod nas.


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
36902

Powered by Blogger.ba